Bajka o solidarnosti

Jednom davno, u jednoj zemlji teško pogođenoj siromaštvom i nedaćama živio je jedan prosjak. Bio je silno siromašan i preživljavao je samo zahvaljujući dobrim ljudima koji su mu, iako i sami siromašni, poklanjali koju koricu kruha ili pokoji novčić. Svako jutro izlazio je iz svoje potleušice koju je nazivao domom i dijelio s još nekoliko prijatelja iste sudbine i tumarao ulicama velikog grada.

Jednoga dana stigle su vijesti iz daljine. Snažna oluja i obline kiše izlile su rijeku iz korita i potopile nekoliko sela. Ljudi na istoku zemlje, već izmučeni nedavnim ratom i neimaštinom, ponovno su ostali bez svega. Dobri ljudi diljem zemlje počeli su prikupljati najpotrebnije i kretali na put kako bi pomogli svojim suzemljacima. I prosjak je želio pomoći, patio je zbog boli dalekih ljudi, ali nije znao kako. Mislio je, mislio i dosjetio se!

U toj dalekoj i neobičnoj zemlji postojale su magične stvarce. Njima si mogao čuti što govori čovjek miljama daleko, čak na drugom kontinentu. Neki neobični ljudi u neobičnim zgradama s visokim tornjevima, kontrolirali su te stvarce. Na sajmovima i tržnicama i u lokalnim prodavaonicama prodavali su male kartice pomoću kojih si mogao koristiti uređaj. U poplavama su se domislili da bi pomoću tih stvarca ljudi mogli donirati i novac. Utipkaš poseban kod u tu stvarcu, s druge strane čuješ glas popularnog žonglera ili trubadura, gradonačelnika ili člana gradskog vijeća, i na taj način šalješ nekoliko novčića kojima će unesrećeni moći ponovno izgraditi svoje kuće.

Prosjak nije imao magični predmet jer je on vrijedio više novčića nego što je prosjak u životu vidio na hrpi, ali imao je dobru volju i znao je kako prositi. Stajao je na izlazu s tržnice i brojio novčiće. Kada je skupio dovoljno, pitao je jednog mladića koji je izašao s tržnice ima li magičnu stvarcu. Oholi mladić nije ga htio ni pogledati, mislio je da je bolji od prosjaka. Izašao je jedan starac koji se prosjaka preplašio i nije mu želio dati svoju magičnu stvarcu. Na koncu je izašla jedna žena dobrog srca. Bila je sama i nije joj bilo svejedno kada ju je prosjak upitao ima li magičnu stvarcu. Razmišljala je tren i zaključila da je to samo stvar, da ima i gorih stvari nego ostati bez magične stvarce. Priznala mu je da je posjeduje. Prosjak se ozario, pružio je ruku punu novčića prema ženi: „Mogu li ja vama dati sedam kuna, a vi nazovite onaj broj za poplave?“

Novčić po novčić, ciglicu po ciglicu, stanovnici poplavljenih područja ponovno su izgradili svoje kuće, a prosjak je bio silno sretan jer je znao da je tamo negdje daleko ciglica koju je on darovao, zajedno s ostalim ciglicama, štiti jednu obitelj od kiša i nedaća.

Fotografija preuzeta: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Drustvo/Split-Solin-i-Kastela-prikupljaju-pomoc-Evo-gdje-i-sto-donirati-stradalima-od-poplave-u-Slavoniji