BAZENI I OSTALE TRAUME

U Madridu izraz „pasje vrućine“ poprima sasvim novi smisao. Noću od vrućine ne možemo spavati još od početka svibnja. Jutra donose osvježenje s petnaestak stupnjeva koji će se tijekom dana popesti na iznad trideset. Možda nikada prije nisam obraćala pažnju, ali je li normalno da temperatura tijekom dana naraste za više od duplo, s razlikama od dvadesetak stupnjeva?

Jučer sam spas potražila na bazenu. Mnoge madridske zgrade imaju vlastiti bazen. Obično više zgrade koje tvore „zajednicu susjeda“ (comunidad de vecinos) dijele bazen, što je zgodno jer se dijele troškovi, a i susjedi se druže. Nakon toga postoje mnogobrojni gradski bazeni, otvoreni i natkriveni. Usput budi rečeno, postoje i gradske teretane i saune. Sve otvoreno za šire pučanstvo uz mjesečnu kartu koja košta pedesetak eura. Dostupnost tog tipa usluga nešto je što Zagrebu ozbiljno fali. Primjerice ako Madriđani žele trčati imaju prekrasnu, nedavno uređenu, šetnicu uz rijeku. Na njoj su jasno označeni kilometri, a uz stazu se može uživati u brojnim sportskim i zabavnim sadržajima. Kao što je jedan od najvećih tobogana koje sam vidjela. Djeca nemaju problema, izlete ko metak, ali imaju malo kila, pa ne lete daleko. Ja sam, s druge strane, odletila par metara. I kao da nije bilo dosta što sam izletjela brzinom svjetlosti na guzicu i usput skoro razbila nos na rubu igrališta, morala sam imati suknju, koja se morala dići i svi trogodišnjaci oko mene imali su priliku vidjeti moje gaćice. I njihove tate... i mame... i psi. Pretpostavljam da sam dobro prošla jer me nitko nije optužio za pedofiliju. Ali naučila sam da igrati se Petra Pana ne može proći bez kazne. Irene, trogodišnja kći mojih prijatelja, približila mi se i rekla: „Pala si. Ti si prevelika da padneš.“ Što je, čini se, u svijetu trogodišnjaka urnebesna izjava jer je bila dovoljna da se cijela četa malih demona zamaskiranih u djecu odvali od smijeha. Ostala sam ležati tamo pitajući se kako se jednoj odrasloj osobi dogodi da nakon ozbiljne nesreće leži na šljunku bolnog dupeta s haljinom preko glave i hrpom djece koja u nju upiru prstom umirući od smijeha?

No naravno da većina ljudi neće biti tako blesava, pa će im najveći problem trčanja uz rijeku biti sutrašnji muskufiber. Ako su žedni mogu se osvježiti na jednoj od mnogobrojnih pumpi za vodu, ako se žele nagraditi sladoledom, mogu i to jer uz obalu ima niz barova, ako žele leći na tren, na jednom dijelu je uređena plaža na travnjaku s krasno podšišanom travom i besplatnim ležaljkama. A znate što je najbolje od svega? Madrid zapravo nema rijeku. Manzanares je zapravo potok koji je netko iz obijesti odlučio nazvati rijekom. Mi imamo Savu, a bilo bi nam bolje da imamo dobro uređen potok. Krasan nasip, savršen za raznovrsne sportske aktivnosti, dugu obalu koja je nekada bila uređena i na kojoj su bila brojna kupališta i bircevi i što ti ja znam što sve ne. I OK, OK, ne predlažem da se kupamo u Savi, ali stvarno se ne može postaviti ni neka fontanica za vodu da ne umreš od žeđi na 40°C? I zašto nemamo više bazena? Od kada se zatvorio bazen na Sveticama istočni dio grada nema ni jedan otvoreni javni bazen, a i u ostatku grada ih imamo tek dva, tri. Zašto plaćamo te ogromne bezmislene poreze, a nemamo pristup osvnovnim sadržajima civiliziranih metropola? I zašto alternativa za Zagrepčane mora biti „ko ima para kupa se u moru, a ko ne doma u lavoru“? Naravno, naravno, Jarun, ali to je već druga priča.

Zapravo sam željela pisati o svojim bazenskim traumama. Hrvatskim, ne španjolskim. Ovdje mi je jedina trauma bila voda koja je bila stupanj prehladna. I jako stare žene u toplesu. Ali ne zato što su stare ili u toplesu. Nego zato što su im se sise ovjesile do pupka, a s obzirom da su moje vlastite grudi pristojne veličine, bojala sam se da gledam vlastitu budućnost. Kasnije sam čak imala noću moru o tome. Ne znam kako se ovaj blog pretvorio u gruntanje o nedostatku javnih sadržaja u hrvatskoj metropoli. Želim ostati živjeti u Madridu. Madrid je najbolji grad.

Mnoštvo golih ljudi

Skupile smo zadnje pare za dvije sangrie. Jer inače nije ljeto.

Na rijeci ima stvarno prekrasnih mostova koji su i prekrasni vidikovci. Mislim da je ovaj dobio i nagradu za dizajn. http://diariodesign.com/2011/05/pasarela-arganzuela-de-dominique-perrault-tendiendo-puentes-con-madrid-rio/

Pokraj one plaže na rijeci o kojoj sam pričala se nalazi ova "interaktivna" fontana. Super je za instant osvježenje.
http://www.metropoli.com/salir/2014/08/06/53e21945ca4741a8128b4580.html

Desetak kilometara duga šetnica nudi sve što se može poželjeti. Čak i kulturni sadržaj jer je popularni Matadero uz rijeku (bivša klaonica, sada, nakon godina propadanja, revitalizirani samoupravljajući javni kulturni prostor).
http://www.parquelineal.es/introduccion/madrid-rio.php

Mjesto nesreće...
http://planesparahacerconhijos.com/2014/03/madrid-rio/