Translate

četvrtak, 10. listopada 2013.

Brzi prijevod ili osjećam se kao Don Quijote (u borbi protiv FFZG birokracije)

Dragi svi,

Jedan kratki, kasnonoćni, književni unos (ovdje je 3 ujutro... ne mogu vjerovati da je na nekom dijelu svijetu 10 ujutro i da sija sunce i sve to. Osjećam se atemporalno.).

Upravo sam završila treće ispravljanje svog neslavnog seminara o minifikciji Augusta Monterrosa. Minifikcija je, najkraće rečeno, tekst koji stane na prostor od jedne stranice. Jedno od glavnih obilježja žanra je, kako kažu, intertekstualnost i izrazito protejski karakter. Lauro Zavala, jedan od suvremenih meksičkih književnih teoretičara koji se podosta bavi tim žanrom, tvrdi da su šest glavnih značajki minifikcije: kratkoća, raznolikost, suradnja (između čitatelja i teksta), fragmentarnost, prolaznost i virtualnost. Moje skromno mišljenje, s druge strane, jest da su to sve gluposti. U prvom redu, smatram da glavno obilježje i osnova definicije nekog žanra ne može biti njegova duljina. Osim toga, želim da mi netko pokaže neki književni tekst koji ne sadrži intertekstualnost, a u suvremenos književnosti bih voljela vidjeti i taj koji ne sadrži nikakve utjecaje drugih žanrova. Eto, zato je moj rad o minifikciji tako neslavno završio, zato što mi je jako teško pisati znanstveni rad (koliko god to pomopozno zvučalo kada govorim o seminaru) o nečemu što mislim da je zapravo potpuna izmišljotina, s književno-teorijskog stajališta prilično neutemeljeno. Time ne želim reći da je Augusto Monterroso loš pisac, dapače, mislim da je sjajan i iskreno sam uživala u njegovim kratkim tekstovima punim ironije, manje i više eksplicitne intertekstualnosti, u kojima se poigrava žanrovima i očekivanjima čitatelja.

ŽOHAR-SANJARBio jednom jedan Žohar zvan Gregorio Samsa koji je sanjao da je žohar zvan Franz Kafka kojije sanjao da je pisac koji piše o činovniku zvanom Gregorio Samsa koji je sanjao da je Žohar.

LA CUCARACHA SOÑADORA (La oveja negra y demás fábulas (1969), Madrid: Alfaguara, 1997., str. 51)Era una vez una Cucaracha llamada Gregorio Samsa que soñaba que era una Cucaracha llamada Franz Kafka que soñaba que era un escritor que escribía acerca de un empleado llamado Gregorio Samsa que soñaba que era una Cucaracha.


Ili, da nastavim u revolucionarnom tonu prošlog unosa:
CRNA OVCA
U jednoj dalekoj zemlji prije mnogo godina živjela je Crna ovca.
Streljana je.
Stoljeće kasnije, stado se pokajalo i podiglo joj konjaničku statuu koja je lijepo pristajala u park.
Tako su u budućnosti, svaki puta kada bi se pojavile crne ovce, bile na brzinu streljane kako bi se buduće generacije običnih ovaca mogle usavršavati u kiparstvu.

LA OVEJA NEGRA (La oveja negra y demás fábulas (1969), Madrid: Alfaguara, 1997., str. 25)
En un lejano país existió hace muchos años una Oveja negra.
Fue fusilada.
Un siglo después, el rebaño arrepentido le levantó una estatua ecuestre que quedó muy bien en el parque.
Así, en lo sucesivo, cada vez que aparecían ovejas negras eran rápidamente pasadas por las armas para que las futuras generaciones de ovejas comunes y corrientes pudieran ejercitarse también en la escultura.

Bez obzira na je li minifikcija zasebni žanr ili ne, Meksikanci su se prilično zakačili. Neki njihovi teoretičari čak tvrde da je to "autohtoni" meksički žanr. Kao da nikada nitko prije Monterrosa nije napisao književni tekst opsega manjeg od jedne stranice. Imaju, eto, i cijeli niz natječaja za minifikciju. Kako god, ja iskreno vjerujem da je svaka izlika za dobru književnost valjana, pa bio to i natječaj za najbolji tekst nepostojećeg žanra. Upravo me jedna od tih priča potakla na ovaj suludi kasnonoćni/ranojutarnju unos. A priča je sljedeća:

Alberto Chimal (ur.): Historias de las historias, México: Ediciones del Ermitano, 2011., str. 39
Alberto Paz: NA OBEĆANOM OTOKU...

- Djede, djede! Ujak Sivko opet je progutao cijelu knjigu Bistri vitez Don Quijote od Manche!
- Bog mi pomogao! Trkom mi donesi kliješta, sine! Znaš već da kasnije povraća mlinove i divove i napravi cijeli đumbus!


I eto, to bi bilo sve za danas... sutra... kako god. Ovdje je pola 5, u Zagrebu pola 12, i dalje ne mogu vjerovati da je kod vas dan.

Ostajte zdravo, čilo i radišno.

Nema komentara:

Objavi komentar