U Madridu su procvali bademi

U Madridu su procvali bademi, a kako ste vi?

            

Otkada sam prvi puta nogom stupila u Madrid, znala sam da ovdje želim živjeti. Isprva sam mislila da je to možda prolazna očaranost, luda zaljubljenost koja traje koliko traje opijenost… Bio mi je prvi, i tako to. Pet godina kasnije mogu sa sigurnošću reći da se radi o pravoj ljubavi. Madrid i ja volimo se već pet godina. Naša veza na daljinu imala je svojih teških trenutaka; prevarila sam ga s Mexico Citiyem i s Krakowom, on je zauzvrat prekinuo sve veze sa mnom, pa sada više nema izravnih letova Zagreb-Madrid. U nekom trenutku shvatili smo da ne ide, i odučili smo biti samo prijatelji. Veze na daljinu nisu za nas. Ali eto, na kraju je ljubav pobijedila. Vratila sam mu se i primio me raširenih ruku. Sve je kao prvi put, ali puno bolje. Sada se već poznajemo, znamo što očekivati jedno od drugoga. Naša veza dosegla je novu razinu. Sretni smo.

            A kako da se ja, noćna ptica, ne zaljubim u grad u kojem ništa i nitko ne radi prije 10h, i u kojem je najnormalnije naći se s frendom NA KAVI u 11, pol 12 (navečer!)? Kako da se čovjek kao ja, koji voli sunce i toplinu, ne zaljubi u grad u kojem  uspije izgorjeti od sunca 8. ožujka? I kako da se takva vesela izjelica kao što sam ja ne zaljubi u grad u kojem SVAKI bar nudi nešto „para picar“ (doslovno „za ubosti“, ljepše- za gricnuti) dok ispijaš svoju pivu (pa makar ona i bila od 0.33 ili manja)? U kojem postoji knjižara koja se zove Krijumčari snova, a tri vrata dalje birc Kradljivac poljubaca?

            Volim Zagreb, ali u srcu sam Madriđanka.

Osim toga:

- Stan u kojem sam je super. Nakon Meksika sam se opametila, pa sam ponijela fotografije i cijeli niz sitnica koje mi puno znače i moja soba postala je dom od prvog trenutka kada sam ušla. Prijatelj koji mi je pomagao naći stan stvarno se iskazao. Slao mi je oglase svaki dan i išao ih pogledati nekoliko. I dobro je izabrao. Cure s kojima živim su jako simpatične i lagano je živjeti s njima. Čiste, ali nisu opsjednute čistoćom. Dijele, ali znaju granicu.

- Posao/praksa je super. Umjesto u glavnom Uredu za međunarodno suradnju Sveučilište Complutense, poslali su me raditi u Erasmus ured na fakultetu Informacijskih znanosti, što nema veze s onim što se nudi na našim informacijskim znanostima. Ovaj fakultet je zapravo novinarstvo, mediji i sl. Cure iz ureda su simpa, šefica je draga. Zapravo se nešto i radi i uspjela sam naučiti neke stvari. Još uvijek nemam svoje računalo. To je super priča. U ponedjeljak kada sam došla je bilo spremno, ali postojao je jedan problemčić… Nitko ne zna šifru. Naime, cijela referada, skupa s Erasmus uredom ima jednu šifru, a ovo računalo iz nekog čudnog razloga ima drugu. Nitko ne zna tko ju je i kada postavio. Pa su zvali informatičku službu. Prvo „običnim“ putem. Onda preko dekanata kao „prioritetan problem“. Tjedan dana kasnije i dalje sjedim pokraj kolegice i pokušavamo dijeliti računalo. Vjerujem da će se riješiti negdje do 10.7. Taman da ga malo isprobam.

Ne želim kvariti ovo ljubavno pismo kulturnim šokovima. To idući tjedan.

Veliki zagrljaj iz Madrida.