Tri sestre, jedna muka

Još malo ostajemo u Hrvatskoj. Poslije slijedi povratak u Meksiko, ne brinite. No, nakon večerašnjeg spektakla kiča i vulgarnosti, osjećam se dužnom upozoriti vas na predstavu koja igra u Gavelli, Tri sestre u režiji Slobodana Unkovskog.

Uvijek kada trčim na traci u teretani gledam kako protječu sekunde. Shvatila sam da koliko god ih pogledom pokušavala natjerati da brže idu, to se neće dogoditi. Vrijeme je neumoljivo. Pa sam smislila trik. Dignem pogled od sekundi i pokušavam razmišljati o nečem drugom. Nikada ne uspije. Svaki puta kada ponovno pogledam na štopericu prođu tek 5, 10 sekundi. Mislila sam da vrijeme ne može prolaziti sporije od toga. Dok nisam imala nesreću da sjednem u publiku i počnem gledati ovu predstavu.

Ipak, kako teku sekunde, tako se povećava i broj potrošenih kalorija. Nekada se tako tješim, teče sporo, ali svakih 6 sekundi još jedna kalorija. Jee! Kada se vrijeme podijeli u manje intervale, brže ide. S druge strane, kada bih na predstavi pogledala sat, shvatila bih da ne trošim kalorije nego dragocjene minute svog života. Vrijeme je dodatno usporilo.

Svašta bi se tu još dalo pisati, ali usporedba s teretanom u Dubravi je najveći kompliment koji ću dati ovoj predstavi. Iako, u Dubravi je režija bolja. I članarinu plaćaju korisnici, a ne porezni obveznici.

Fotografija preuzeta s: http://www.gavella.hr/