Bok svima,
Samo kratko. Pripremam vam malo
duži unos o Danu mrtvih, ali u međuvremenu- meksička imena!
Od kada mi se prije koji tjedan
dogodilo da sam pljunula kavu u osobu s kojom sam se upoznavala jer nisam mogla
suzdržati navalu smjeha kada mi je rekao svoje ime, treniram ozbiljnost. Ali
ozbiljno, kako suzdržati smijeh kada ti netko kaže da se zove Juan de Dios
(Ivan od Boga), skraćeno Juande? Ili María de Milagros (María od Čuda),
skraćeno Mari Mar? Znam da sam vrlo netolerantna i znam da je stvar u kulturi i
znam da vjerojatno naša imena zvuče čudno drugim narodima (ako se želite
dobro nasmijati, recite Francuzu da izgovori Jadranka, ime moje poštovane
gospođe majke), ali španjolska imena ne prestaju me zabavljati. Posebno
zato što svako ime ima svoju skraćenu verziju, tako je María de Dolores (Marija
od Boli) Lola, a María de Mercedes (Marija od Milosti) Merche [Merče], José
Miguel je Chemi [Čemi], a José María- Chema [Čema]. Adrián i Adriana su Adri,
što je grozno jer svaki put moraš reći: „Ne, ne ženska Adri, muški Adri!“ ako u
društvu imaš i Adriána i Adrianu, što je naš slučaj. Osim dva prezimena,
Španjolci u većini slučajeva imaju i dva imena, što rezultira vrlo dugim
potpisima, ali čini se da ih to uopće ne smeta. Dobra stvar u svemu tome je,
pretpostavljam, što možeš izabrati ime koje ti odgovara, iako, ako se zoveš kao
djevojka koju sam nedavno upoznala (María de Asunción- Marija od Bezgrešnog Začeća)
možeš se zvati ili María, kao što se zove cijeli svijet, ili Asunción... Nije
baš neki izbor.
Meksikanci su zadržali španjolsku
strast prema dugim imenima, iako je u zadnje vrijeme postalo popularno kratiti
imena. Naravno, imali su Meksikanci raznih faza. Tako je jako popularno u
španjolskomrzliačkim obiteljima djecu nazvati Moctezuma (iako je on huey tlatolani koji je pustio Španjolce
da slobodno ušetaju u Tenochtitlán). Također, veliki domoljubci odlučili
su dati djeci ime iz nacionalne himne: Masiosare. Problem je u tome što
Masiosare nije ime, nego fraza „más si osare un extrano enemigo“ ili ti „ako se
usudi neobičan neprijatelj“... Upsić! Osim toga, često ime je Ani de la Rev.
Naime, Meksikanci, kao i mi uostalom, često daju imena prema svecu koji se
slavi na dan na koji se rodilo dijete. Lako rješenje velike dileme, nema svađe
hoće li biti ime moje bake ili tvoje bake; pogled na kalendar i gotovo. Jedini
problem je ako je taj dan nacionalni praznik jer onda u kalendaru nije označen
svetac nego ime praznika. Tako se 20. studenog u Meksiku slavi Obljetnica
revolucije (Aniversario de la Revolución, skraćeno Ani de la Rev.) i zato danas
po Meksiku hodaju mnoge žene koje se zovu Ani... de la Rev. Još jedna zgodna
priča je Usnavi. Bilo je to vrijeme kada su ovdje bili popularni Amerikanci, i
svi su htjeli imati američka imena- e pa U.S. Navy zvučalo je kao savršeno ime,
a i mnogo se koristilo u vijestima.
Ispričavam se na ovom pomalo ksenofobičnom unos. Nadam se da vam je barem upola smiješno kao meni. I nadam
se da ću, nakon što sam ovdje lijepo olakšala dušu, sutra moći ozbiljno doživjeti
profesoricu koja se zove Dolores Fuertes de Cabeza (Jaka Glavobolja) jer bih
trebala ozbiljno razgovarati s njom.
I molim vas, razmislite dvaput prije nego što imenujete
svoju djecu (triput, četiriput)!
P.S. Također, bila sam na spoju s dečkom koji se zove
Israel, a dečko koji me ostavio samu u 1 ujutro na cesti se zove Iram, njegov
brat Yair... Možda da se prebacim na normalna imena?
PP.S. Posebna priča su meksički toponimi. Upravo su oni najbolji pokazatelj meksičkog sinkretizma. Iako je Meksiko među zemljama s najviše katolika na svijetu, mnoštvo detalja ukazuje na to da Meksikanci nikada nisu potpuno prihvatili zapadnu verziju katolicizma. Toponimi su jedan od tih „detalja“. Jučer sam bila u mjestu koje se zove San Miguel de Mixtepec. Želim posjetiti San Maríu de Zapatec... I tako redom.
Drvo zivota- jedan od simbola meksickog sinkretizma |
Santiago Matamoros- Sveti Jakov Ubojica... Jel' to samo meni zvuci paradoksalno? |
Chemi i ja- jedna dnevnicka fotka. Sto ce reci da nema veze s unosom, ali mi je draga. |
Ljudi cudnih imena odlucili su se baciti u ledeno jezero... dok je vani bilo desetak stupnjeva. Da, iduci tjedan bila sam bolesna. (s lijeva na desno: Chemi, Ela, Derek, Jamal, Iram, Yair) |
Moj najdrazi Kolumbijac na inaguraciji kuce koju smo prikladno imenovli Jungla de Pecados (Dzungla grijeha). |
Meksicki sinkretizam. Antropoloski muzej- prikaz kapelice u indijanskom selu |
Nema komentara:
Objavi komentar